Haiku tekstovi:
1. Borivoj Bukva - Kako pisati haiku - Kreativna terapija pisanjem
2. Borivoj Bukva - Mojsijev Put Zena
3. dr. sci. Jadran Zalokar - Kako Misliti Rijeku / Ogled O Kulturi Grada /
4. dr. sci. Jadran Zalokar - Haiku U Rijeci
5. dr. sci. Jadran Zalokar - Zen / Tantra Paradigma Duhovnog Života
6. dr. sci. Jadran Zalokar - O smislu života na putu zen / Tantra Duhovnosti - I Dio /
7. dr. sci. Jadran Zalokar - O fenomenu stresa u kontekstu Zen / Tantra Duhovnosti - II Dio /8. dr. sci. Jadran Zalokar - Zen/tantra kao nova paradigma moralnosti
9. dr. sci. Jadran Zalokar - Rijeka kao Planetopolis
Borivoj Bukva
Mojsije je židovski vođa i zakonodavac, osnivač religije i najveći prorok Izraela. Rabinski judaizam smatra se izravnim nasljednikom Mojsija, koji mu je dao Toru, pet knjiga Mojsijevih. Prorok je živio prije 3000 godina kada je zapisano:
U početku Bog stvori nebo i zemlju.
A zemlja bijaše bez obličja
i pusta i bijaše tama nad bezdanom.
(Prva knjiga Mojsijeva 1:1,2)Ništa izvan Biblije ne doprinosi povijesnoj vrijednosti Mojsijeve slike. Biblija ga opisuje kao čovjeka rođenog u Egiptu, među iseljenim robovima koji su pripadali plemenu Levi. Bio je odgojen na egipatskom dvoru. Čovjek Mojsije, prema svjedočenju tradicije, bio je plah i podložan izljevima strasti. Strasvena srdžba, koja je, kako će se pokazati u budućim zbivanjima, bila jedna od njegovih glavnih značajki.
...imao je poteškoća s govorom, pa je bio "u govoru
spor, a na jeziku težak".
(Knjiga izlaska 4,10; izlazak Raba 1,31)Nicega nije bilo sto je za njega bilo skriveno, a on je prekrivao velom sustinu svega sto je vidio. (Rijeci ispod statue Fthmera, velikog svecenika u Memfisu.)
Kada tradicija izvješćuje o ovakvim karakternim osobinama, ona onda nije tendeciozna i korektno čuva dojmove o jednoj velikoj ličnosti koja je nekoć živjela.
Jedan od najvećih svjetskih egiptologa Edouard Schure, proučavajući povijest starog Egipta, o Mojsiju pronalazi ovo: "Viđali su ga u hramu, zamišljenog i pažljivog kako sluša sveti orkestar, himne i učenje svecenika. Hozirif (Mojsije) je bio niskog rasta, imao je krotak i zamišljen izgled, čelo ratnika i crne, orlovske prodorne oči, ujedno duboke i uznemirene. Zvali su ga Tihi, bio je sabran, skoro uvijek šutljiv. Kada bi progovorio ponekad je zamuckivao, kao da traži prave rijeci ili kao da se boji izraziti misao. Bio je stidljiv, ali događalo se, odjednom kao grom iz vedra neba, da bljesne njegova riječ i iza sebe ostavi svjetlu brazdu. Odozdo sa zemlje, mirno i sigurno, on je prodirao naviše, ovladavao stvarima ne pokazujući osjećaje. Za svoje učitelje i za svoju majku ostao je zagonetka. Najviše ih je čudilo sto je bio cjelovit i nepromjenjiv kao princip. Vidjelo se i osjećalo kako ga čovjek ne može saviti ili skrenuti s puta."
Mojsije: Gospode! Živio sam
moćan i usamljen.
Podaj mi mira u snu zemaljskom."Svi moćnici su spoznali samoću koja tvori veličinu, ali je Mojsije bio usamljeniji od drugih, jer njegov je princip bio apsolutan i transcendentalan u najvećoj mjeri. Njegov Bog je bio ostvareni muški princip, cisti Duh. Da bi ga nametnuo ljudima, on je morao objaviti rat ženskom principu, boginji prirode Ieve, vječnoj zeni koja živi u dusi Zemlje i u srcu Čovjeka. On je borbu protiv nje morao voditi bez predaha, bez milosti, ali ne kako bi je uništio već potcinio i ukrotio. Nema ničeg čudnog sto su Priroda i Zena, medju kojima je vladao tajanstveni savez, drhtale pred njim. Ljudi ga nisu osobito voljeli jer on je volio samo Boga", pise Schure.
I stvori Bog dva vidjela velika:
vidjelo veće da upravlja danom
i vidjelo manje da upravlja noćima, i zvijezdama.
(Prva knjiga Mojsijeva 1:16)Mojsije je imao dvostruki zadatak: fizičko i duhovno oslobođenje. Ovo posljednje bilo je teze, sto se može zapaziti u potonjoj židovskoj povijesti. Mojsije je morao pokazati genijalnost proroka, ratnika i organizatora. Biti nositelj božanskog poslanja, to je strahopoštovanja dostojna zadaća, strasna i opasna. Rana mladost i starost nisu dirnute ovim tekstom. S namjerom. U obzir uzimamo samo srednju, zrelu dob Mojsijevu, kada se u četrdesetogodišnjaku još nije dalo naslutiti njegovo poslanje. Zen se Mojsiju otkrivao u sredini života, kroz duboko osobno iskustvo.
Ako želiš istražiti dubine
Gospodnje
istrazi dubine svog Duha.U duhu zena, 2000 godina prije prvih registriranih ezoterijskih zen škola, na putu postizanja duhovne slobode, Zen je Mojsiju pokazao put. Kroz izravnu spoznaju, bez pretjerane rječitosti i logike, želim ukazati na duhovnog tragatelja koji je također bio na putu zena, na Mojsija. U svakoj prilici on se želio optimalno izraziti. Po načelima zena, kratko, jasno, lijepo, svakom razumljivo. Bez ijednog traga napora, osjećaja boli, pretjerane rječitosti, Mojsije je manipulirao kozmičkim energijama. Svjetlošću je obasjavao sebe i okolinu oko sebe - Mojsijev put Zena. Za sagledavanje najdubljih tajni stvari potrebna je, osim intuicije, apsolutna potvrda iznesenog. Ona mora nadići sve moguce uvijete, ograničenja i analize koji sputavaju njenu slobodnu aktivnost. Mojsije je to postigao. Ostavljam haiku pjesnicima na razmatranje uvažavanje ili neuvažavanje gore napisanog.
VELIKI POSVEČENICI DUHA
--------------------------"Samo sigurnost besmrtne ljubavi može biti dovoljna osnova zemaljskog života - samo savez velikih Religija, koje će se vratiti svom zajedničkom izvoru, može osigurati bratstvo medju narodima i budućnost čovječanstva," napisao je u Parizu prije vise od sto godina Edouard Schure. Zelim pokazati da su svi veliki proroci prošlosti sirili Božju riječ, bez obzira u koju se vrstu religiozne dogme ona kasnije zgrusnjavala u glavama sljedbenika, kršćana, muslimana, ili budista. Krisna u Indiji, Pitagora u Grckoj, Ozirisovi svećenici u Egiptu, Lame u Tibetu govorili su različitim riječima o Istini koja vrijedi i danas. Bez suvisne dramatike može se reci kako nikada u poznatoj nam povijesti nije bilo važnije ispravno shvatiti rijeci velikih učitelja, Velikih Posvecenika Duha.
ZEN - NAČIN ŽIVOTA
---------------------Unutar New Age-a postoji 800-900 ezoterijskih disciplina od kojih veliki dio svoj razvoj, nastanak, tehnike i njihovu primjenu mogu zahvaliti zenu. Zen se također, kao duhovna disciplina za razgibavanje mozga, koja nije niti religija niti filozofija već način života, pokazao najučinkovitijim u duhovnom razvoju jedne osobe. Proučavajući život Mojsija došao sam do spoznaje da je bio blizak zenu, na poseban, zapadnjački način. Stoga svim skepticima koji tvrde da zapadnjak nije dorastao zenu ili haiku ukazujem da griješe. Mojsije i New Age potvrđuju moje mišljenje, jer mnogi duhovni pravci nastali na tlu zapada razvili su se iz upućenosti u zen.
Na visim razinama svijesti nema Istoka i Zapada, nema niti bilo kakvih drugih dualnosti.
"Ja sam mnoštvo" - Walt Whitman.
"Stvara nas i oblikuje ono sto volimo" - J.W.von Goethe
"Kad god dođem vidim da je prije mene već bio pjesnik" - Sigmund Freud.
"Čovjeku se ništa gore ne može dogoditi od toga da ga svi potpuno razumiju" - C.G.Jung
"Naučite gledati pa ćete spoznati da je svijet novih vizija beskrajan" - Carlos Castaneda.
"Bitni dio umjetničkog rada nije rezultat, već stvaranje" - Levis Hyde.
"Svi smo mi početnici u umijeću u kojemu nitko nikada ne postaje savršen" - Ernest Hemingway.
"Jedino pravo znanje stekli ste kada ste od poznatog krenuli prema nepoznatom" - Clande Bernard.
"Ja cijenim svoje vrijeme. Nastojim ga mudro iskoristiti i ne dozvoliti drugima da ga ukradu" - Paola
Peisner
"Sto predanije slušate unutarnji glas to bolje čujete zvukove svoje okoline. Samo onaj tko sluša zna govoriti" - Dag Hammarskjold.
"Duhovno iskustvo pripada cjelokupnoj povijesti čovječanstva i svim kulturama te ga svaki pojedinac može u
odredjenom trenutku u sebi otkriti" - Holger Kalwelt.
"Sposobnost prihvaćanja jest prvo sto moramo usvojiti. Tada će Moc ovog dara prozeti nase postupke" - Ernest Holmes.
"Novi smisao duše jest u kreativnosti i misticizmu. Oni su temelj drugačijeg tipa ličnosti koja utemeljuje novu
civilizaciju" - Otto Rank.U Rijeci, 25.05.2001. Borivoj Bukva
Tekst je objavljen u časopisu SVJETLOST - magazin novog doba, Zagreb, VIII/IX 2001. br 10/11
dr.sci. Jadran Zalokar
KAKO MISLITI RIJEKU /ogled o kulturi grada/
Rijeku ne lokalizirati ( provincijalizirati ), vec planetarizirati / polilogizirati /. Mnogovrsne su mogucnosti artikuliranja kulture. Kulturolozi, sociolozi kulture, filozofi etc. iz razlicitih epistemoloskih aspekata pristupaju razumijevanju kulture.
Kultura je vrlo plurimodalan fenomen društvenog bivstvovanja i svaki modus ima svoje odredjeno značenje. Mi se pitamo o duhovnom značenju i smislu kulture. Duhovna je dimenzija ono kvintesencijalno za razumijevanje kulture. Stoga, sto je ono bitno, čemu sluzi kultura.
Kultura je plurikompleksan modus duhovnog bivstvovanja, koji sluzi oplemenjivanju života zajednice ili pojedinaca. Ona je mocno sredstvo odredjene spiritualizacije života. Sve sto u kulturi ne oplemenjuje, ne suptilizira i obogaćuje duhovni život, izvor je potencijalne barbarizacije. Barbarizacija je prisutna u kulturi, kao i drugim dimenzijama života. Najopasnija je u politici, jer je tamo temelj i izvor barbarizacije, koja se siri i u druge sfere društvenog života. Ali u kulturi ona dobiva specifične oblike i načine djelovanja.
Uski politicki, cehovski, osobni i dr. interesi u službi egomanije, faktor su koji izaziva barbarizaciju i djeluje negativno na život kulture, onemogucujuci duhovni smisao kulture. Neprestano se pojavljuju simptomi i "slučajevi". Najnoviji oko Drustva hrvatskih književnika. Za razliku od njih, duhovnost se njeguje u Drustvu haiku pjesnika - Rijeka. Jednih i drugih primjera moglo bi se nabrajati u nedogled.
Suvremeni procesi globalizacije nose i pozitivne i negativne konotacije. Oni se događaju u materijalnoj, svjetovnoj dimenziji. U duhovnoj dimenziji djeluju procesi polilogizacije, koja se manifestira kao duhovna planetarizacija. Stvaraju se pretpostavke planetarne kulture. U toj stasajucoj kulturi nužno participiraju i nacionalne kulture, ali i kultura grada.
Kako misliti Rijeku u dimenziji planetarne polilogizacije ? Sve sto nema duhovni smisao i u kulturi grada, podliježe mogućnosti barbarizacije. Svako djelovanje u kulturi mora se razumijevati po tom bitnom criterionu. Na drugom mjestu su svjetski stručni kriteriji, koji razaraju ustaljenost etnocentrizma i lokalizma. To je bitna smjernica za kulturu u Rijeci. Rijeku treba misliti kao potencijalni planetopolis. Na drugom mjestu kao europski grad ( sto je ona oduvijek bila ), na trećem tek po ethosu, kao hrvatski grad. Rijeka kao mediteranski, primorski grad na posljednjem mjestu.
U duhovnoj dimenziji gube na značenju i snazi svi etnocentrizmi, lokalizmi, provincijalizmi etc. Oni su hraniste moguće barbarizacije. Isto tako i prevazidjene dihotomije metropolizacije ili provincijalizacije kulture. Provincijalna je ona kultura, koja se barbarizira, a planetarna kultura nema vise kulturnih metropola. Planetarno značenje dobiva svaki grad ili regija, koja je domicil djelovanja duhovne, kreativne sposobnosti, koja je prepoznatljiva po najstrožim svjetskim kriterijima.
Kulturu ne cine mamutske organizacije, cehovi, politike, etc. već pojedinci kao duhovne, kreativne osobnosti. Kultura grada je kultura takvih pojedinaca, koji planetarno otvoreno, kulturno i umjetničko bivstvuju.
Sve sto se cini u kulturi, sve manifestacije i pogoni kulture svrhu imaju u potpomaganju i prezentaciji djelovanja takvih osobnosti. Kultura mora biti stvaranje zdravog tla za rast takvog duhovnog potencijala. Sve sto nije usmjereno tome, lako potpadne pod ono barbarsko, koje se siri iz svih dimenzija života grada i sire.
Posebno je opasna barbarizacija u sferi odgoja / obrazovanja, jer stvara okružje barbarizacije mladih. Rijeka je i u duhovnom značenju " otvoreni grad ". Ona mora i u kulturi planetarno participirati, vise davati, nego uzimati. Ona mora početi poliloski disati, i sto je bura u fizičkom svijetu, to mora kulturno djelovanje biti u duhovnom svijetu. Nema vise starih metropola, niti lokalnih predrasuda, svega onoga sto je dosad diktiralo i uvjetovalo život kulture.
Planetarna otvorenost velika je obaveza svakog, tko nešto radi u kulturi. Svako zatvaranje i samozadovoljstvo, samodostatnost i osrednjost jest barbarizacija. Nitko nije isključen iz procesa planetarizacije / polilogizacije kulture, osim ako se sam ne isključi. Ne vrijede vise lokalni i nacionalni kriteriji. Sve sudjeluje u planetarnom susretanju i zajedništvu, gdje se i stvaraju zajednički kriteriji.
Nadamo se da će i Rijeka u toj dimenziji zavrijedjeti svoju duhovnu domovinu, ali samo dajući svijetu po najstrožim svjetskim kriterijima. A to znaci kroz umove, duše i djela pojedinaca.
dr. sci. Jadran Zalokar
U Rijeci 20.12.2002.
dr.sci. Jadran Zalokar
Haiku je danas planetarni fenomen specifičnog duhovnog pjesnikovanja. U gotovo svim zemljama svijeta njeguje se taj osebujni modus pjesničkog izraza, koji dolazi iz zen - budističke tradicije i u kontekstu suvremenih procesa planetarne polilogizacije dobiva na znacenju, prije svega na tlu nacionalnih književnosti, koje su integralni dio duhovne kulture poliloske zbilje.
U hrvatskoj književnosti to ima jos i dodatnu tezinu, iz razloga, sto hrvatska haiku produkcija predstavlja u svijetu. U tridesetak i nesto godina, hrvatski haikuisti izborili su jedno od vodećih mjesta na svjetskoj haiku sceni. Uz Samobor, Zagreb, Varaždin, Ludbreg i neke druge gradove, i Rijeka jest jedan od centara haiku stvaralaštva.
Upravo haiku poezija potiče neka krucijalna pitanja : uz ostalo, kako misliti Rijeku ? Planetarna polilogizacija uz ostalo znaci i uvažavanje strogih svjetskih kriterija u vrednovanju svake kulturne djelatnosti. Haiku potvrđuje te kriterije, kao pokazatelj visokih mogućnosti tog segmenta hrvatske kulture. Na neki način, možda može biti i organizator u izborivanju planetarnog digniteta u drugim segmentima kulture. Stoga još jednom : kako misliti Rijeku ?
Na prvom mjestu Rijeku treba misliti u duhovnom i kulturnom znacenju, kao planetopolis. Kriteriji moraju biti svjetsko validni, cime bi dignitet dobio svaki onaj vid stvaralaštva, koji se potvrđuje u planetarnim vrijednostima zbilje. Tek poslije treba ju misliti kao europski grad, na trećem mjestu kao hrvatski, a tek potom u lokalnom značenju, kao primorski grad. To je inače i bitno prevrednovanje ustaljenih stajališta, kojima se promiče osrednjost i duh provincijalizma.
Naravno, to ne znaci negiranje plurimodalnosti kulturnog života na svim područjima, koja imaju po dosegu samo lokalni ili samo hrvatski značaj, jer bogatstvo kulturnog življenja tek je plodno tlo za ono malobrojno i rijetko, koje ulazi u dimenziju planetarnog duhovnog zajedništva.
Haiku je danas prisutan u Rijeci prije svega kroz djelovanje Društva haiku pjesnika - Rijeka, koje priređuje haiku susrete, tiska haiku zbirke u Biblioteci Haiku pjesnici i uključeno je u rad drugih društava u svijetu. Članovi društva sudjeluju u međunarodnim i domaćim haiku natječajima i susretima.Ali to je tek rezultanta nekih ranijih pretpostavki i onog učinjenog.
Prije dvadesetak i vise godina Nikola Kraljic je prvi poceo pisati haiku na cakavstini, uspjesan uzlet u svijet haikua ucinio je i Milorad Stojevic, a potom je meteorski zablistao Robert Bebek i tek je s njim rijecki haiku potvrdjen na hrvatskoj haiku sceni. Uz njih, Sinisa Posaric, Zarko Milenic i Jadran Zalokar uvrsteni su u prvu haiku antologiju " Grana koja mase ". Plodna suradnja s Hrvatskim haiku drustvom i Drustvom hrvatskih haiku pjesnika i u medjunarodnim haiku casopisima " Vrabac " i " Haiku " uvrstile su rijecki haiku u corpus hrvatskog haiku pjesnikovanja i sire. U to vrijeme javljaju se Mile Stamenkovic, Zarko Milenic i Borivoj Bukva.
Haiku radovi objavljivani u časopisima za književnost u nas i u svijetu postaju sve brojniji. Potom izlazi trojezična haiku antologija " Hvatanje sjenke vjetra ", koja je bila komplementarna s antologijom hrvatske haiku poezije Vladimira Devidea. Nakon nekoliko susreta Riječkih haiku pjesnika, ove je godine u Lovranu održan i prvi međunarodni haiku susret, a radovi s tog susreta biti će tiskani u prvom broju haiku časopisa " Galeb ", koji je u pripremi.
Borivoj Bukva je istaknuti clan Drustva haiku pjesnika - Rijeka, koji je na svjetskoj haiku sceni izborio istaknuto mjesto. Vrsni haijin, Borivoj Bukva ujedno je i nespecificna figura rijecke kulture, te svojom osebujnoscu ukazuje na plurimodalne mogucnosti djelovanja i kulturnog angazmana na ovim prostorima.
Naime, cehovske i druge odredjenosti cesto petrificiraju ono uobicajeno i ustaljeno, sto ne mora biti i kreativno i plodonosno za život kulture u gradu. Haiku pjesnikovanje je izraz duboke duhovne slobode i neprijanjanja na postojece obrasce kulturnog djelovanja. Na tragu zen duhovnosti, haiku se zivi ne samo kroz pisanje haiku trostiha, vec je ono napisano manifestacija jednog dubljeg i sireg duhovnog zivljenja. Tako i slikanje haige, koja prati haiku stih, a u cemu se Borivoj Bukva isto tako uspjesno potvrdjuje u svom haijinstvu.
Haiku djeluje na duhovnom oplemenjivanju kulture, jer izrasta iz subtilizacije kreativne egzistencije, u onom duboko duhovnom osobnom, bez cega nema istinske umjetnosti na bilo kom podrucju. Rijecka kultura u mnogocemu ima potencijala za otvaranje onom razlicitom i bogatijem. Istinsku kulturu cine istinske osobnosti, prije svega u onom sto nije etablirano u redovitom cehovskom pogonu " kulture ".
Objavljenim haiku zbirkama, Borivoj Bukva potvrđuje sebe kao plodnog haiku pjesnika i posredno ukazuje na jednu mogućnost razumijevanja Rijeke, kao planetopolisa. U Biblioteci Haiku pjesnici objavio je haiku / senryu zbirku " Pas koji je mislio da sam zec ", u kojoj vrsno predstavlja formu senryu ( haiku u modusu humora, onog smiješnog ). Ostale zbirke : " Mjesečev jahač "( 1999 )," Leptirov poljubac "( 2000 ) i " Skok ribice "( 2002 ), koje su u svijetu uvazene kao primjer svjetskog haiku, specifične su i po svom tiskovnom obliku. Naime, to su minijature u minijaturi, po veličini i obliku. Nespecifičnost tiskovnog oblika knjige pokazuje plodan odklon od uobičajenog oblika i formata knjige, primjeran haiku formi, koja je bljesak duhovnog trenutka u sazetosti trostiha.
Knjiga postaje modus " rukotvorenja " i pristupacnosti oblikom i znacenjem. Knjiga se istinski " demokratizira " i priblizava citatelju, postaje dio njegove duhovne intime. Haiku stih je dar onome, koji pise i onome koji cita. To je oblik duhovnog darivanja, od duha duhu, iz ruke u ruku, za rijetke trenutke istinskog bivstvovanja. Ta neposrednost i cistota uma / srca ono je, sto itekako potrebuje i Riječka kultura, koja nije imuna na osrednjost, niti na megalomaniju egoizma " velicina ".
Haiku i tu može biti plodonosan spontani korektiv, sa kojim se otvaraju i drugaciji prostori kulturnog zivljenja i djelovanja na oplemenjivanju života. Misliti Rijeku kao planetopolis velika je obaveza, a jos veca svojim skromnim mogucnostima djelovanja u tom duhu, iskreno i sa punom odgovornoscu. Vjerujem da je ovo izneseno tek mali primjer u ukazivanju kako treba djelovati na tom putu otvaranja svijetu, kroz svijet sam.
Haiku je tek kamencic u gradnji mostova onog poliloskog, ali paradigmatski za razumijevanja planetarne kulture, koja zna samo za jednu graničnost : između onog duhovnog i humanog i onog, sto barbarizira život i kulturu. Ostale granice, odvajanja, nejednakosti i diskriminaciju, ona ne priznaje.
Misliti Rijeku uz ostalo znaci i misliti ju na način haikua bivstvovanja. Ali haiku nije apsolutni odgovor, već samo nagovještaj, samo skromni orijentir u labirintalnosti i bespućima kulturnog življenja grada i sire. Mi smo tek skromni hodočasnici na putu haijinstva i sretni smo, ako možemo učiniti ono malo na velikom zadatku planetarnog bivstvovanja.
dr. sci. Jadran Zalokar
Zen / Tantra Paradigma Duhovnog Života
Mentalni sklop suvremenog čovjeka pod utjecajem je dva krucijalna elementa ovodobnog bivstvovanja. To su procesi globalizacije i polilogizacije. Misliti ih treba holistički - sinhronicetno i komplementarno, filozofski otvoreno i u značenju spiritualnog telosa zemaljskog života.
S pitanjem globalizacije susrećemo se svakodnevno u svim aspektima individualne i društvene neegzistencije, s puno nepoznanica i ambigvitetnih pozicija svijesti. In statu pro et contra suvremeni čovjek najčešće vidi fenomene globalizacije u onom lošem pod presijom predominantnog političkog uma i gigantomahije ekonomskih čimbenika. Izmiče mu sva dubina i sirina utopijske dimenzije globalizacije, koja u materijalnoj dimenziji života stvara pretpostavke jedinstvene Zemlje.
U duhovnoj dimenziji svjetovnog života zbivaju se jos kompleksniji i sudbinskiji procesi planetarne polilogizacije. Sve ono duhovno sto dolazi iz matriksa duhovnih tradicija i area različitih kultura ulazi u otvorenu procesualnost planetarizacije kao polilogizacije.
Fenomeni polilogizacije u velikoj su mjeri sakriveni iza agonicke fenomenologije globalizacije i shvatljivosti tek na visim stupnjevima individualne svijesti. Postojeci mentalni sklop tek vrlo parcijalno i nedovoljno jasno akceptira ono sto se zbiva u duhovnom životu planete i kroz rast duhovnosti. Skrivena svrha globalizacije ozivljuje se u onom planetarnom duhovnom, kroz polilogizaciju duhovnih tradicija i njihovih vrijednosti, iskustva, puteva, metamorfoza.
Konstelacija new agea tek djelomično pokazuje svu tu kompleksnost i bogatstvo duhovnosti treceg tisucljeca. Naime, new age je tek prva i prolazna konfiguracija u slijedu drugih duhovnih pokreta, koji dolaze u trecem tisucljecu. Tu su procesi ekumenizacije, guruizacije, nove znanstvene paradigme etc. Sve to treba razumijevati u kontekstu spiritualne evolucije čovjeka i covjecanstva. Tako i globalizaciju i materijalno terxamorfiranje Zemlje.
Polilogija jest mišljenje trećeg tisucljeca, mišljenje koje se radja iz korijenite preobrazbe mentalne dimenzije bivstvovanja i metanoje filozofskog uma u visi evolutivni stadij onog supramentalnog. Znanstveni i filozofski um urastaju u dimenziju duhovne preobrazbe zemaljske svijesti i života.
Suvremena zapadnjačka svijest i modusi egzistiranja vec su znacajno preobraženi utjecajem duhovnih vrijednosti i iskustva, koji dolaze iz duhovnih tradicija Istoka. New age je samo jedan usputni kanalizator i katalizator djelovanja duhovnih energija. Djelovanje nadilazi granice new age duhovnosti, ono ga je zapravo stvorilo i ubuduce će stvarati jos savrsenije duhovne pokrete.
Oni će djelovati planetarno sve komplementarnije s procesima ekumenizacije. To je dio Bozjeg plana na Zemlji u stvaranju pretpostavki Bosanskog života na Zemlji. Ljudska svijest znacajno napreduje i mijenja sve oblike zemaljskog bivstvovanja. U sluzbi toga su i materijalni procesi globalizacije, koji tek u onom epifenomenalnom pokazuju vidove barbarizacije i razlicitih oblika nejednakosti i nehumanosti.
Duhovne tradicije Istoka planetarno su na frontu utopijske dimenzije planetarizacije. Njihovo je sjeme zasijano duz Zemlje i prvi plodovi tek se nakazuju. Mnogo je duhovnih nauka, koji djeluju poliloskim intencijama i koji poticu duhovnu evoluciju, koja je istodobno i involucija onog Bozanskog u zemaljskom i ljudskom. Ovdje cemo samo naznaciti ono bitno, sto dolazi kroz duhovne tradicije zena i tantre.
Zen je kruna hajanickog buddhizma, kojim dalje evoluira jedan značajan modus indijske duhovnosti, koji je izvan Indije stekao nove pretpostavke razvoja. Tantra pripada primordijalnoj duhovnosti, a kao vamatantricka tradicija evoluira do suvremenih oblika. Zen i vamatantra su na Zapadu stekle novu domovinu. Treba ih misliti zajedno, uvazavajuci i njihovu bitnu diferenciju i tradicijsko ishodiste. Medjutim, u modusu suvremene polilogizacije zen i tantra sve vise postaju zajedništvo duhovnih puteva, kojim se Bozji plan uspjesno ostvaruje u ovom kali - jugickom dobu.
Od njih je jedino mocniji bhakticki put neposredne devocije Boga. Time ne dezavuiramo dignitet i znacenje yoga puteva, cija je sakralna funkcija od prioritetne vaznosti. Zen / tantra duhovnost komplementira ono sto dolazi iz drugih izvora i drugim nacinima, kroz procese planetarne guruizacije, Zen bitno preobrazava suvremenog čovjeka, kao sto vamatantra to cini s njegovom korporalnom dimenzijom. I yoge to cine na svoje nacine, ali zen / tantra to radikalizira i perfekcionira, istodobno prilagodjavajuci suvremenog čovjeka za skok u dimenziju " iza " uma i " iza " tijela na jedan mnogo efikasniji i potpuniji nacin.
Cilj je ozbiljiti Zen um i Tantra tijelo. Yogicki putevi postepeno mijenjaju mentalnu i korpolarnu dimenziju, ali cesto tu preobrazbu ne finaliziraju. Jedino integralna yoga postize to na jedan superioran nacin, ali to je jos prerano za ovaj stupanj ljudskosti. Za postojeći stupanj evolutivnog stanja zen / tantra su najprimjereniji i stoga, kao sto u medicini koristimo onaj pristup i liječenje, koje je najbolje za pacijenta, tako to ovdje primjenjujemo u dimenziji duhovnosti. Primjer mozda nije najpodesniji, ali ukazuje na ulogu koju zen / tantra ima u spiritualizaciji uma / tijela suvremenog čovjeka.
Ono umno treba mijenjati iz uma samog, ono fizicko iz fizickog samog. Samo um može cistiti um, samo tijelo može sebe sakralizirati iz svojih tjelesnih energija. Tako simplicirano receno. Kod zena radi se o energiji Cistog Uma, kod vamatantre o suptilizaciji seksualne energije, kao temeljne energije života. Jedan od najvecih izljeva Bozje Milosti jest zen majstorstvo i tantricko majstorstvo. Necisti um / tijelo najveca je prijetnja i opasnost ljudskosti, ali i sveukupnom životu na Zemlji. Problem duhovne ekologije samo je nemocan vapaj protiv porasta te zagadjenosti. Cisti um / tijelo prije svega su mandir( hram ) Boga na Zemlji. A potom to je najmocnije sredstvo za ciscenje i spiritualizaciju zemaljskog bivstvovanja. Supramentalizacija Zemlje pocinje od toga, kao temeljne pretpostavke.
U cistom um / tijelu prebiva istina / ljepota / dobrota života i stvara se temelj udomljenosti u onom visem, siri svjetlost / toplina planete Zemlje. Sve ono " tehničko " u zenu i tantri čamac je koji vodi na drugu obalu. To vazi i za druge duhovne putove. Ali u zenu i tantri to " tehnicko " ostaje, jer je vise od " sredstva ". To postaje srz i svrha života. Ono satoricko / maithunicko postaje vodstvo svakodnevnog života.
Sve izmedju neba i zemlje jest sveto, svako je bice prijateljski dar, prema kojem se gaji ono bodhisatvicko, sve jest interakcija Bozje ljubavi i zivi u svjetlosti / toplini zen / tantricke prisutnosti. Zen / tantra svojim duhovnim ocitovanjem paradigmaticki ukazuje na ozbiljenje i svakodnevnu skrb za ozbiljenje božanskog u čovjeku. Tako sensei, dok miluje pogledom lik nekog bica, tako kauli, dok vodi cin ljubavi.
Najviši ideal zen / tantre jest očitovati prisutnost Boga na Zemlji. A Bog " djeluje " kroz čovjeka na visem stupnju duhovnog / svjetovnog bivstvovanja. Skrbiti o svetosti života, biti cista ljubav u svemu, sto treba biti ljubav. Suvremeni čovjek " vraca " se Bogu, ali ne konfesionalno. Na putu zen / tantre čovjekov um / tijelo postaju istinski mandir i ne vise ksetra ( bojno polje ). Nebo ne može zagrliti Zemlju, dok ona nije cista. Cisti um / tijelo otvaraju prolaz involuciji onog Bozanskog i svete energije mogu kruziti zemljom. Ne tvrdimo da su zen i tantra dostatni za to. Niti ih stavljamo najblizima Bogu. Bilo bi to bogohuljenje.
Zen / tantrom na jednostavan nacin, blagoscu i osmijehom svjedocimo o svetosti viseg života, hodocastimo dobru svakoga bica, s ljubavlju grleci svako bice. Svijest o sakralnoj funkciji zena / tantre jos nije dostatno razvijena. Jos uvijek ih se vidi kao neke mocne duhovne egzemplare ili sredstva mocnog egzistiranja. A zen / tantra su vise od toga. Biti sensei / kauli, naravno, jos je blijedi prauzor supramentalnog čovjeka, novog speciesa, koji će blagosloviti Zemlju, ali ne vladati, niti biti bice moći nad drugim bicima, pa tako i postojećim čovjekom.
Zen / tantra znaci vise od jedne cinjenice duhovne planetarizacije kao polilogizacije. Na putu k Bogu sve dobiva svoje istinsko mjesto i znacenje. Tako i svako djelovanje u duhu zena ili tantre. Cisti um trazi cisto tijelo in vice verso, tek tako može ljubav duša ozariti zemaljske prostore. I može teci premavahini / rijeka ljubavi /. U virtualnoj dimenziji tehnoloskih čuda, jedino zbiljsko cuva nas u prostorima duhovnih praksi među kojima su zen / tantra vrlo značajni i djelotvorni.
Zen / vamatantra marga kao put čovjeka k Bogu sakralizira temelje života i nas svakodnevni život. Haijin pise trostih, kauli uzdiže svjetlost ljubavnog cina. Obojica su svjedoci i hodočasnici Istini / Ljepoti / Dobroti. Svakodnevno potvrđuju svetost života i pružaju blagoslov višeg života.
dr. sci. Jadran Zalokar
U Rijeci, u pretproljetne dane, god. 2003
Dr.sci. Jadran Zalokar
O SMISLU ŽIVOTA NA PUTU ZEN / TANTRA DUHOVNOSTI
To eminentno filozofsko pitanje jedno je od krucijalnih za svaku filozofsku tradiciju. U kontekstu perenijalne filozofije, kao spiritualne sanadarmicke '' filozofije '', koja jest in nuce temelj spiritualnog perfekcioniranja čovjeka, to pitanje vise nije samo jedna teorijska ili metafizicka '' tema '', niti samo pitanje egzistencijalne mudrosti življenja ili etičkog određenja čovjeka.
Ono je bitno duhovno pitanje atmickog temelja ljudskosti. O smislu se ne '' pita '' izdvojeno iz cjeline duhovnog bivstvovanja. Smisao i cilj je soterioloski na putu k Bogu i u pripremi Bozanskog života na Zemlji.
Artikulirajuci buddhizam i tantru ( mahayanicke i vimanatantricke moduse ) u kontekstu integralne yoge, dolazimo do apsolutnog odgovora na ljudsko pitanje o smislu života.
'' Postoji praznina Praznine, koja nije nikakav entitet...Pojave su prazne, jer postoji ovisno postojanje pojave ( pratityasamutpada )...Iz neznanja, zivo bice djeluje i proizvodi i nezeljene posljedice, svoju i tudju patnju...Da nema dlana svih pet prstiju, bilo bi beskorisno...Kad otvorim svoje srce i um, sva bica dozivljavam kao prijatelje. '' ( Dalaj Lama )
Sve zivo pripada dimenziji bodhisattvickog djelovanja, u kojem se suosjecajno prijateljuje sa svim bicima izmedju Neba i Zemlje. To je prema / karunicki '' smisao '' duhovnog bivstvovanja. '' Samo mudri tragaju za mudroscu. '' / Shonryu Suzuki /
Cilj je stanje oslobodjenosti : moksha / mukti / satori / kensho. Tatagaticko stanje '' takovosti '' ( nyorai ) jest na slijedu soto - zena sam '' pocetnicki um '' ( shoshin ), s kojim se neprestano radja cistota uma i srca, ali i tijela ( po tantrickoj tradiciji ). Um treba biti mekan, prilagodljiv ( nyu nan shin ), a srce odano darivanju. ( '' Darivanje znaci neprijanjanje...Pepeo se ne vraca vatri '', kaze Dogen - zenji, utemeljitelj soto - zena. )
Činiti kroz darivanje i širenje milosrđa i ne prianjati ? tako u umu i u tijelu. Biti sevaka u onom ichigyo - zammai ( '' jedan cin - sabranost '' ). Biti motrilački um ( '' da biste vidjeli ribu, morate motriti vodu ? Bodhidarma ), biti ZEN UM, koji jest blagoslov Neba i otkriva se tek kada ga zaslužimo cistotom života i života misli. Isto tako i TANTRA TIJELO izranja iz cistine života. Ono je blagoslov Zemlje. Ako nam duša nije cista, niti tijelo nam nece biti cisto. A ako nam misli nisu ciste, niti duša to nece biti.
TANTRA TIJELO je izvorna radost cistog tijela kao grubo / suptilnog tijela. Samo ako je život cist, i tijelo će biti čisto, in vice verso. Tek sa '' stajalista '' Velikog uma ( ZEN UMA ) i TANTRA TIJELA, ispravno je govoriti o unutarnjoj ljepoti / dobroti uma / tijela, uopce o dobroti, ljepoti i istinskosti života ! Dakle i o istinskoj smislenosti i svrhovitosti ljudskog bica. Tek tako zivuci možemo kroz cisti sklad duha / tijela, kao sklad uma / tijela ljubiti sva bica i napredovati na prijelazu u supramentalni stupanj duhovne evolucije / involucije čovjeka i covjecanstva.
Sve drugo jest jedan oblik ogrezlosti / zapalosti u svjetovnu / materijalnu i svjetovnu / quasiduhovnu dimenziju, sve drugo jest znak / stanje NECISTOTE. Pankaja - lotos, koji izranja iz mocvare i ptica, koja leti iznad planinskih vrhunaca ? jedno su isto bice. Djelovati i ne prljati se u mislima / rijecima / cinima ? to upucuje na dublji smisao bivstvovanja. Potrebno je primati od svijeta samo fine, a ne grube vibracije i darivati svijetu svoju cistotu. To je jedna vrsta osobnog duhovnog osamljivanja u onom nadosobnom, jedna duboka viveka i vrlo stroga '' selekcija '' unutar svjetovnog. Cisti jednostavni život neprestano se oplemenjuje i profinjuje sve oko sebe. To je ujedno nenametljiva slatkoća života (unošenje rasa '' sentimenta '' u svijet, kroz bodhisattvicku usmjerenost i cilj ).
U svijetu se zen mudrošću i tantrickom suptilizacijom korporalnog, neprestano otkriva i stvara ljepota / dobrota. Biti kao cvijet i oblak istovremeno : darivati miris Zemlji i iscezavati, nestati na Nebu Ljubavi ? biti u umu / tijelu BICE LJUBAVI. Krajnji je smisao života priprema Bozanskog života na Zemlji po kozmickoj zakonomjernosti. Kozmicka svijest / duhovnost mora habituirati u onom zemaljskom i svakodnevnom. To je i dublji smisao avatarizacije.
Stoga je to topos zen / tantra duhovnosti. Um / tijelo jesu ono zemaljsko, ali i bozansko u svakom trenutku, u svakom očitovanju kroz velove pojavnosti. Ali samo kao CISTI UM / TIJELO, koje bodhisattvicki sluze svim bicima i umjesto patnje donose im radost. To je dar Božje Milosti bicima i dio Božjeg plana s čovjekom i onim zemaljskim.
Supramentalizacija Zemlje jest ono, cemu sluzi zen / tantra duhovnost. ZEN UM / TANTRA TIJELO pokazatelji su moci Bozanskog u nesavrsenom ljudskom svijetu. Nasa mentalnost i korporalnost se spiritualizira / supramentalizira i tako se iskazuje rast nase istinske atmicke prirode, u kojoj se temelji i najvisi smisao - istina / ljepota / dobrota zemaljskog bivstvovanja. To je ujedno i najvisi doseg perenijalne filozofije.
Mogući su i opravdani i drugi nizi odgovori o smislu života. I oni imaju svoje mjesto i znacenje prema stupnju duhovnog razvoja i nužnosti nizih dimenzija života. Njih određuje oficijelna religija, filozofska ili svjetovna etika etc. život je polidimenzionalan i to treba uvazavati, ali to treba i epoheizirati u kontekstu sanadarmicke Istine.
Procisceno srce vidi i susrece Boga u svim bicima i vibrira uskladjeno sa drugim srcima kozmickom melodijom Istine / Ljepote / Dobrote.
Dr. sci. Jadran Zalokar
/ napisano između Božica i Nove 2002. godine /
Dr.sci. Jadran Zalokar :
O FENOMENU STRESA U KONTEKSTU ZEN / TANTRA DUHOVNOSTI
/ II dio /
Zen / tantra duhovnost ozbiljuje mogućnost CISTOTE UMA / TIJELA. Uz supremni soterioloski cilj, ima i niže svrhe. Jedna od njih je ozbiljenje harmonizacije različitih tijela čovjeka, stvaranje uvjeta zdrave ljudskosti i zdravosti života. To jest in nuce i ozbiljenje zdrave psihike, zdrave duše. Takva psihika i duša postaju zastićene i imune na sve uzroke, koji stvaraju stresne situacije u čovjeku.
Cisti um / tijelo spontano reguliraju svaki odnos spram svijeta, svaku egzistencijalnu situaciju spontano spiritualiziraju i odbijaju djelovanje negativnih energija.
Cisti um / tijelo sire pozitivne energije, koje su i stit i blagoslov, kao duhovno darivanje svim manifestacijama života u blizini čovjeka, kao ozbiljnog duhovnog bića. Stres se jednostavno ne može pojaviti. No, to ne znaci da je nemoguća i duboka bol. I ona se nužno pojavljuje u životu, ali ona odlazi kako dođe, ona je samo prolazna formacija u tijeku svijesti. Jer cisti um / tijelo ne vezuje se uz nijednu pojavu, bila ona ugodna ili neugodna, željena ili nepoželjna. Nevezanost i budnost svijesti prati svaki životni cin, svaku misao, zelju, senzaciju, etc...
Cisto tijelo ne može biti uprljano, cisti um ne može primati ono tamno i lose, ma kako se to nametalo umu / tijelu. Stres i sva druga psihopatologija nema pristupa svetosti cistog života. Duboki duhovni mir iz duhovnog tijela emanira i transparira kroz sva druga niza tijela, sve do grubotjelesne konstitucije korporalnosti. Iz čovjeka zraci aura svijetlih energija, koje razbijaju kvante / atome tamnih energija, iz kojih zapravo nastaje i stres. Jer stres nije samo reakcija organizma ili psihe na neke utjecaje.
Posrijedi je unutarnja dinamika bića, koja održava / generira nečisti um / tijelo. Takva dinamika pokreće neduhovnog čovjeka da misli, govori, čini, doživljava etc. sve po mjeri svog nečistog bića / života. On '' zeli '' stres etc., iako toga nije svjestan. On se hrani nečistom hranom ? mentalno u umu, tjelesno u materijalnoj hrani ? on se hrani nečistim emocijama.
Svaka psihoterapeutika, koja nije bitno duhovno usmjerena, samo prividno zalijecuje. Ona trenutno ublažava patnju, trenutno uspijeva i ustvari kozmeticira. Ona samo površinski spriječava da energetski PANACIDUM razara čovjeka iznutra, kao '' kiselina '' uništava, a pritom umišlja da je njezina metoda ono sto vodi stanju potpunog izlječenja, da je '' univerzalni lijek '' ( PANACEJA ). To je bitna proton pseudos psihoterapije u cjelini. Psihoterapija treba postati duhovna disciplina i uključiti u sebe i duhovnost zen / tantre.
Uoči Uskrsa, godine 2002.
dr. sci. Jadran Zalokar
dr.sc. Jadran Zalokar
ZEN/TANTRA KAO NOVA PARADIGMA MORALNOSTI
Problematika duhovnog odgoja u središtu je razumijevanja duhovnosti trećeg tisućljeća. Sve krucijalne determinante koje određuju predstupnjeve supramentalizacije Zemlje (ekumenizacija, guruizacija, avatarizacija, philosophia perennis, nove paradigme etc.) bitno određuju i ozbiljenje duhovnog odgoja. U prethodnom tekstu "Zen/tantra i duhovni odgoj" (Zbornik "Društvo i tehnologija", Rijeka, 2003.) to smo nastojali artikulirati. Ali duhovnog odgoja nema bez etičkog konstituensa, što implicira slijedeće pitanje: kakav će biti moral u trećem tisućljeću?
Procesi planetarne polilogizacije kao planetarizacije duhovnosti u dimenziji etičkog postavljaju novi criterion i nove paradigme. Etizacija života pod supremnim značenjem spiritualizacije bivstvovanja podrazumijeva da moralna fenomenologija/noumenologija stoji pod određenjima i teleologizmom spiritualizacije kao supramentalizacije. Fundamentalno utemeljenje morala više ne može biti u ničem mentalnom/umnom ili svjetovnom. To može biti samo sanathadharmičko (sila dimenzija) u kojoj je ono dharmičko telos postojanja i djelovanja moralnosti uopće.
U kontekstu evolucije/involucije čovjeka/čovječanstva i pripremi Božanskog Života na Zemlji, u onom što najavljuje supramentalnu "fazu", jesu fenomeni spiritualnog perfekcioniranja čovjeka kao početni elementi divinizacije čovjeka. To podrazumijeva korijenitu preobrazbu ljudskog bivstvovanja. Što se dešava s modusom moralnosti u tim dubokim metamorfozama ljudskog prema nad-ljudskom? Duhovna evolucija/involucija mijenja i moralnu paradigmu ljudskosti. Etička dimenzija nije više samo najispravnija, vrlolika staza svjetovnosti već postaje dio neposrednog puta k Bogu. Ono Božansko mijenja i kriterij moralnosti. Moralnost uranja u ocean duhovnosti i nije više samo pod ingerencijom i intencijama uma i njegovih konstrukata.
Zapadnjačka filozofija u svojim metafizičkim metamorfozama apsolutizirala je filozofski um i stvorila mnogo različitih etičkih sustava. Svaki od njih daje određeni odgovor o jednom modusu moralnog bivstvovanja. Svi onim imaju svoje mjesto i značenje u mentalnoj i svjetovnoj dimenziji. Mnogi upućuju i na više, duhovne dimenzije, pa eksplicitno modificiraju i načine mogućnosti spiritualizacije čovjeka, npr. u kršćanskoj etici. Ali najviši domet u mentalnoj dimenziji i mentalnom razumijevanju moralnosti daje Kantov kategorički imperativ koji u moralnom trebanju određuje središte postojanja praktičkog uma kao instancu koja čini čovjeka u njegovoj čovjekolikosti. Etička maksima ima apsolutni značaj. Filozofski je um rekao ono najviše.
To ima neprikosnoveno značenje u svjetovnoj dimenziji akli je blijeda slika onog što čovjek postaje u duhovnoj dimenziji rasta po criterionu Božanske Snage/Ljubavi. Perfekcionirajući se u svom duhovnom biću, čovjek prestaje biti moralno trebanje. On uistinu postaje Istina/Dobrota/Ljepota/Nenasilje. Spiritualizacija ne negira kategorički imperativ već ga istinski ozbiljuje. Supramentalni um više ne trpi nesavršenstvo i mjerila niže zemaljske umnosti.
Supramentalna dimenzija znači i perfekcioniranje i mijenjanje mentalne dimenzije samog uma. Ona mijenja i sav život, tako i korporalnu dimenziju. Djelovanje božanskih energija ništa ne ostavlja po starom i nepromijenjenim. Stvara se duboki unutarnji sklad promijenjene umnosti, duševnosti i korporalnosti. Tu je i mjesto značenja zen/tantra "moralnosti".
Tamo gdje se istinski ozbiljuje čisti um/čisto tijelo/svjetla duša suvišnim postaje pitanje o moralnosti. Čovjek može djelovati samo etički savršeno i nikako drugačije! Moralnost postaje srž samog života, naravni nenametani način duhovnog bivstvovanja. Vrline se korporificiraju. Život postaje nesebično služenje; govor kazuje govorenje i život istine; istinuje samo ljubav za sva osjetilna bića; sve se preobražava u činjenje i širenje dobrote i radosti za sva bića…
Ozbiljenjem Zen Uma/Tantra Tijela sve postaje radost i ljepota, blistavilo potpune etiziranosti života po mjeri i svrsi duhovnog rasta u više dimenzije. Niži život više nema utjecaja jer je i niži um preobražen, iskorijenjeno je ono za što je trebala intervencija moralne mentalnosti. U svakoj misli, riječi, činu postoji samo svjetlost, toplota i ljepota duhovnog. Time započinje divinizacija zemaljskog bivstvovanja. Počeci toga zamjećivati će se već u trećem tisućljeću.
Čovjek svakom biću pristupa kao onom božanskom; svaki čin prema biću postaje darivanje; svaki susret i druženje s bićem djeluje kao blagoslov; prema svakom se biću osjeća duboko štovanje i zahvalnost. Sve se događa spontano i iz duhovne dubine čovjeka bez umnog trebanja, bez moralne maxime i racionaliziranja egzistencijalnog stanja.
Zen Um je uronio zajedno s Tantra Tijelom u predvorje supramentalnosti, duša je oslobođena zemaljske svjetovne uvjetovanosti onim nižim, grubo vitalnim i materijalnim. I duhovni odgoj prestaje biti trebanje. On više nije samo jedan znanstveni i intelektualni koncept i sustav. Duhovni odgoj postaje živi dio supramentalizacije života, popu same moralnosti.
Rastom u višu supramentalnu dimenziju, i moral i duhovni odgoj postaju komponente spiritualizacije, ne više nešto posebito i odvojeno od cjeline života. Duhovnim se rastom ozbiljuju i samoodgoj i potpuna moralnost. Kategorički imperativ vrijedi kao trebanje samo u mentalnoj dimenziji. Filozofski um i dalje djeluje ali kao spiritualna moć preobrazbe moralnosti.
Čisti um više ne prima zagađenja, karakter se suptilizirao i etizirao, tantra tijelo slobodno prima supramentalne energije i ljudsko biće počinje bivstvovati po mjeri Božanske zakonomjernosti. Put divinizacije čovjeka najviši je modus razrješenja svih dilema odgojnosti i moralnosti. Ono što je bila potreba ispravnijeg, boljeg života u materijalnoj dimenziji i nižem životu, sada se razrješuje na višem stupnju evolucije/involucije.
Čovjek počinje živjeti Istinu/Dobrotu/Ljepotu kao duhovna egzistencija/esencija. Razriješene su i filozofske raspre o egzistenciji i esenciji. Zen/tantra je samo jedan od puteva perfekcioniranja čovjeka i načina spiritualizacije života. Zen Um oslobođen je od niže mentalnosti i svakog vida zagađenja, djeluje čisto i sluša samo srce. U njega ulazi i iz njega izlazi samo ono dobro, istinito i lijepo. Pokreće ga samo istinsko milosrđe i ljubav, djeluje i uz ništa se ne vezuje.
Tantra tijelo prima samo pozitivne energije života i stvara ih. Ono može djelovati i "kretati" se samo u dobroti i ljepoti za sva bića. Dobro i ljepota daruje se bićima. Tijelo postaje Hram Božji koji bezgranično daruje sva bića. Čovjek jest Tijelo Dobrote/Ljepote. Tijelo i um djeluju kao mandir Boga i dharmakšetra - u u nesebičnom služenju i prijateljevanju s bićima. Život postaje dar, blagoslov i radost. Svako očitovanje iskazuje se kao najdublje štovanje života i svake duše. Um postaje svjetlost, tijelo toplina, sve počiva na skladnom cirkuliranju svih energija, od supramentalnih do vitalnih.
Put tantre jest spiritualizacija svih energija. Put zena jest spiritualizacija energija svijesti. Zajedno čine jednu stepenicu prema višim evolutivnim dimenzijama duhovnosti.
Um postaje čista svijest, tijelo "spremište"/posuda suptiliziranih energija. Etika višenije mentalna zamisao, stvar zamišljaja, ideiziranja. Ono moralno vieše nije mentalna "prisila" već stvaran život. Divinizacija čovjeka ne potrebuje mentalne konstrukte i niže criterione bivstvovanja. Supramentalni um ništa ne zapovijeda već djeluje skladno sa spiritualiziranim tijelom na činjenju dobra svim bićima. Činjenje dobra je put k Bogu.
Rijeka, 2004. dr. sc. Jadran Zalokar
Sažetak
Istraživanje duhovnog odgoja u središtu je procesa planetarne polilogizacije. Spiritualne tradicije zena i tantre determiniraju suvremenu spiritualnost i spiritualni odgoj. Zen/tantra paradigma duhovnog života u duhovnom odgoju donosi sa sobom također i novi krucijalni etički život.
BibliografijaSatprem. L'Agenda di Mere, Edizioni Mediterranee, Richerce Evolutive, Roma,1988.
Ching Hai. Ključ neposrednog Prosvjetljenja, Rijeka, 1994.
Sathya Sai Baba. Sathya odgoj u duhu ljudskih vrijednosti, Koordinacijski Komitet Sai centara Hrvatske, Zagreb, 1997.
dr.sc. Jadran Zalokar
RIJEKA KAO PLANETOPOLIS
(kratki nacrt kulturološke vizije Rijeke)
Suvremeni svijet determiniraju multikompleksni faktori i procesi koji se znanstveno artikuliraju po određenim područjima života i društvenog djelovanja. Za plurimodalne procese gospodarske i političke povezanosti koriste se termini globalizacija i mondijalizacija da se imenuje mreža (netizacija) i intencija prijelaza iz industrijskog doba u doba mondijalne informatologizacije. U dimenziji materijalne svjetovnosti i znanstveno-tehnološkog pogona svijeta fenomenologija tih procesa je sve očitija.
U dimenziji duhovne svjetovnosti djeluju još dosta kriptizirani procesi koje treba i terminološki razlikovati od fenomena globalizacije. To su fenomeni i procesi planetarizacije koji su in nuce polilogizacija svih duhovnih tradicija čovječanstva, duhovnih kultura i njihovih vrednota. Globalizacija i planetarizacija su istodobno dva različita ali i međusobno usko povezana krucijalna određenja suvremenog bivstvovanja.
U kontekstu novih znanstvenih paradigmi potrebno je holističko i integralno razumijevanje svakog fenomena u njegovom tradicijsko-utopijskom razvoju. Istinsko razumijevanje svakog duhovnog fenomena implicira i hermeneutizaciju matrixa određene duhovne tradicije i neksualne veze s drugim ovodobnim pojavama, intencionalnost te tradicije spram zakonomjernosti suvremenosti kao i kontrastivno/komplementarni odnos s drugačijom fenomenologijom, pa tako i materijalnim konstitutivnima zbiljskog života.
Globalizacija/planetarizacija postaje moćna atopija u kojem postojeći toposi dobivaju nova značenja u zajedništvu razlika i sličnosti. Sve to ulazi u mjesto/događanje geičke sudbe čovječanstva i svih bića. Danas je sve to još inicijalno i mi zapažamo samo neke dijelove i latencije/tendencije moćnog toka objedinjavanja Zemlje. Virtualna netizacija samo je jedan segment toga.
Znanstveno je utemeljeno svaki fenomen misliti u modusu/aspektu dimenzija globalizacije/planetarizacije. To nije više samo jedno epistemološko/gnoseološko pitanje već krucijalno pitanje humanizacije svijeta i života. Mnogo je nepoznanica i onog barbarskog iza nas, ispred nas još možda i više. U planetarnoj mreži nema slučajnosti niti potpune odvojenosti. Planetarna svijest implicira planetarnu odgovornost i ona prati svaki čin, svaku misao ili intervenciju u bilo kojoj dimenziji. Noogeneza ili rast planetarne svijesti/uma integralni je dio i unutarnji telos procesa globalizacije/planetarizacije što posebnu odgovornost postavlja pred filozofski ili znanstveni um.
Kada artikuliramo bilo koji filozofski ili znanstveni problem potrebno je da uvažavamo perspektive i značenja novih paradigmi. To važi i za povijesni um i bavljenje fenomenima povijesnosti.Determinativno je arbitriranje smisla kojeg globalno/planetarno unosi u tradicijsko-utopijsku dimenziju svakog fenomena. Svaka duhovna/kulturna tradicija postaje subjekt planetarne polilogizacije, svako mjesto i vrednota ima svoje univerzalno značenje i dobiva novo planetarno značenje i smisao. I dignitet povijesnog mišljenja postaje sve krucijalniji. Prošlost jest in statu nascendi postajuća bilost koja se transmodira u dimenziji razvoja budućih oblika i novih hermeneutika. Postojeći sustavi mišljenja bitno se transformiraju, sve postaje multidimenzionalno metamorfoziranje u otvorenosti planetarnog bivstvovanja. U okviru naše teme, in ultima linea: što znači misliti GRAD u kontekstu globalne/planetarne procesualnosti?
Prima faciae, Grad je povijesni produkt društvenog života uže ili šire zajednice, živa cjelina različitih dimenzija kojima čovjek egzistira u urbanom i širem okružju, geografsko-kulturni entitet koji participira na preobrazbi prirode u ljudski svijet po mjeri tehnoidnih zahvata u ono materijalno, udomljen način života za homo fabera, etc. Ali Grad danas postaje experimentum mundi planetarnog bivstvovanja. On dobiva i novu funkciju, postaje čimbenik i katalizator procesa mondijalizacije kao materijalni entitet. Kao duhovni entitet on je specifični subjekt planetarizacije. U fenomenologiju globalizacije/planetarizacije ulaze i fenomeni života Grada kao malog locus mundi života novog svijeta.
Specifikum svakog Grada posebito ovisi u značajnoj mjeri o corpusu tradicijsko-utopijskog identiteta/kontinuiteta toga grada i to uvjetuje kako će i u kom značenju djelovati utjecaji globalizacije/planetarizacije. In stricto - da li je grad ranije i sada prožet multikulturalnim vrednotama i iskustvima, da li je angažiran u inter-regionalnim tenzijama, nosi li plodnu multinacionalnu komponentu, je li kulturološki kreativan ili više receptivan, etc.
U izvjesnom značenju, bez opasnosti od redukcionizma na biologizam, Grad treba sagledavati kao posebiti živi organizam ili još bolje mrežu odnosa kojim pulsira jedan unutarnji život zajednice smješten na jednom prostoru koji in nuce postaje duhovni prostor planetarnog međudjelovanja. Budućnost jednog grada, tj. Kvaliteta ljudskog bivstvovanjau njemu, ovisi u velikoj mjeri im li on značajke planetopolisa, ili ih nema. To zadire i u duhovnu dimenziju jer inicira pitanja borbe protiv barbarizacije života.
In concreto, govoreći o Rijeci, u kontekstu prethodno izrečenog: što znači misliti Rijeku kao potencijalni nbucleus planetopolisa? Pitanje je izuzetno teško i složeno jer postojeći parametri i temeljne odrednice povijesnosti Grada samo signiraju neke problematske točke u artikuliranju tog pitanja. Metodološki je ispravno razumijevati Grad primarno kao duhovni entitet a potom dolaze druga niža određenja i specifikacije koje se mogu znanstveno tretirati i komplementirati. Kaže se "grad ima dušu" ili određenu "fizionomiju" a to implicira ne samo vanjštinu grada već prije svega neosviještenu i nereflektiranu svijest o entitetu grada. U deskripciji svake fenomenologije Grada treba imati uvid u ono krucijalno a epoheizirati ono epifenomenalno što se ponekad čini kao najvažnije u određenju grada, tako npr. Brodogradnja u Rijeci ili sl. Ono bitno jest više-manje kriptizirano i zamagljeno čak i u samim odrednicama povjesnice. Ali taj unutarnji, skriveni "duh" Grada bitno određuje njegovu budućnost.
Slijedeći povjesnicu, vidimo Rijeku prije svega kao hrvatski grad. Međutim, ispravno je misliti Rijeku in ordine primo kao planetopolis, potom kao europski grad, tek na trećem mjestu kao hrvatski, zatim i kao mediteranski ili primorski. To je nužni "kopernikanski obrat" koji za sobom povlači i osnove jednog novog razumijevanja "grada pod Ričinom". Povijesnio određenje Rike vezano je uz konstitutive povijesti srednje Europe, pa se često kaže da Rijeka oduvijek tako "gravitira". Ali civilizacijski Rijeka je bila oduvijek mnogo više, ne samo u pomorskoj komponenti.
Krucijalno je u povijesti grada njegova otvorenost, slobodarstvo, tolerancija i multikulturalno-etnički dignitet stvarnog života a to je i bitna komponenta potencijalnog planetopolisa. To nije npr. Industrija ili trgovina što su tek materijalne pretpostavke svjetovno bogatijeg života. Planetopolis je bitno duhovna dimenzija Grada koji živi u procesima planetarizacije. Ono mondijalno materijalno jest važno, ali je iza duhovnog. "Veličina" grada npr. može biti nevažna. Treba govoriti o kulturi Grada u najširem i najdubljem značenju te riječi.
Materijalne pretpostavke kulture neodvojive su od duhovne dimenzije i one često "kroje" sudbinu duhovnosti. Međutim, ne smiju se apsolutizirati jer se onda zamagljuje uvid u bit kreativnosti Grada. A kreativnost i stvaralački potencijal Grada kao duhovnog entiteta utemeljen je u onom ljudskom, u duhovnosti stvaralačkih osobnosti. To je istinska snaga planetarizacije i temelj Grada kao planetopolisa. Ustanove, mreže kulturnih interakcija i sve ostalo, samo su "prateći fenomeni" humanuma.
Planetopolis jest BOGATI grad, ali ne samo u materijalnom, po visokom standardu i statusu materijalnog života, po mjeri globaliziranog homo consumensa. To je jednostrano viđenje civilizacijskog napretka i svrhe planetarnih procesa kao procesa humanizacije života Grada. Život treba spiritualizirati i pedagogizirati po mjeri duhovnosti čovjeka - tako i život Grada. Ono materijalno ne smije biti najviša svrha života čovjeka, i života Grada. Po tom bitnom razgraničenju mnogi veliki milijunski gradovi u svijetu samo su MEGALOPOLISI ali nisu planetopolisi.
Mnogi gradovi daleko manji, postaju axis mundi i "žarišta" duhovnog života, otoci oko kojih se šire aure planetarnog bogatijeg bivstvovanja. I Rijeka ima taj potencijal, možda najveći od svih gradova u Hrvatskoj. Govorimo o duhovnoj snazi Grada koja jednim dijelom dolazi i iz njedara njene povijesti, ali većim dijelom od otvorenosti i utopijskog afiniteta za duhovno viši život. Unutarnja jezgra Grada je žarište duhovnih energija koje se transmodiraju u ono vidljivo, na neki način tek dijelom materijaliziraju i tako naizgled čine kao da ne određuju budućnost i smisao Grada.
Budućnost se in sensu epifenomenologico vidi samo u materijalnom, u znanstveno-tehnološko-gospodarskim parametrima i "napretku"(bogaćenju) ali se zaboravlja da upravo skrivena duhovna dimenzija utemeljuje mogućnost i daje snagu tom materijalnom napretku i razvoju. Kod fizičkog se organizma ne uviđa da je pranička snaga ono što drži, održava i hrani materijalno tijelo. Ono duhovno čini to s "tijelom" Grada.
U duhovnoj dimenziji Rijeka je specifikum kojeg tek otkrivamo iza slojeva materijalnih i drugih dimenzija. Ponekad nas istražujući povijest grada neka otkrića iznenade ili zbune. Toliko je "nelogičnosti" i još više nepoznanica za povijesno mišljenje. Zaboravljamo na višestoljetna djelovanja duhovnih energija i duhovnih osobnosti u životu ovog grada. Najlakše je historiografizirati. Te su osobnosti "pripremale" budućnost Rijeke kao planetopolisa. Mi baštinimo ne samo "artefakte" već i te "energije" kao što smo naslijedili i toliko predivnih zdanja, knjiga ili slika.
Mi smo baštinici i onog duhovnog. Baštineći mi te energije usmjeravamo i u budućnost i susrećemo se s energijama drugih gradova. Stvara se unutarnja nevidljiva mreža planetarnog bratimljenja, i mimo politike ili gospodarstva. "Veze" s drugim gradovima nisu samo materijalne, političke ili gospodarske. Postoji i nevidljivo kruženje duhovnih energija/sila koje gravitiraju prema onim mjestima koja su u duhovnom značenju "najzdravija". To su toposi planetarnog susretanja. Jedan od tih jest i Rijeka.
Povijesni slijed od Tarsatice do planetopolisa može se pratiti na više razina, ali povijesni kontinuum/identitet ne može u potpunosti odškrinuti ulaz u duhovnu genezu Grada koji je mijenjao "gospodare" i "ruho", pa čak i "fizionomiju" u vanjskoj, nebitnoj fenomenologiji.
Mi možemo tek signirati/simulirati što jest Rijeka danas na početku trećeg tisućljeća. Grad je multikompleksna cjelina mnogih dimenzija i interpretacija. To je posao znanstvenika, političara, gospodarstvenika etc. Kao duhovno biće per se, Rijeka danas doživljava svojevrsnu duhovnu "tranziciju" (ne samo tranziciju u postkapitalizam do kojeg još nismo stigli zbog faze "predatorskog kapitalizma"). I Rijeka će u tome mnogo izgubiti.
Rijeka ulazi u procese planetarizacije/globalizacije na različite načine. Svjetski kriteriji na svim područjima života postaju sve značajniji (i stroži) u procesima otvorenog komuniciranja s onim planetarnim. Indicije nekakvog "zastoja" ili "perifernosti" su tek privid jer je naše mišljenje još uvijek opterećeno nacio-etnocentričkim i egocentričnim artefaktima. Djeluje još i svojevrsna duhovna "klaustrofobija" i "agorafobija" koja je tek prolazna simptomatologija novog života grada. Samo su neki pojedinci eksponenti nove svijesti i planetarnog osjećanja. Ipak oni su začeci korporifikacije dubljih energija i promjena koje slijede. Te će promjene donijeti i nova značenja kulturnom životu grada u cjelini, fizionomiji institucija kroz novo mišljenje i duhovnu praksu. Treće tisućljeće karakterizira u životu Grada metamorfoza postojećeg lika Rijeke u lik planetopolisa.
Promjene su vrlo spore i nevidne, tako će biti i ubuduće. Na materijalnom planu sve će se pokazati i iskristalizirati mnogo brže i jasnije. Biti će i "zavisti" prema megalopolisima.Duhovna Rijeka rađati će se unutar procesa planetarizacije u onim segmentima koji budu tome najusklađeniji, a to su neki fenomeni kulture u gradu. Cirkulacija novih ideja a još više duhovnog senzibiliteta/mentaliteta već djeluje na ovim prostorima i "priprema" dublje promjene. Osjećamo kroz to krizu starih vrijednosti i lokalizama, sterilnost i nemoć starog načina mišljenja koji perzistira na granicama starog doba, prošlih stoljeća i granica koje su nas dosad omeđivale i određivale.
Planetarna decentriranost i umreženost u utjecaje drugih duhovnih tradicija neće mimoići ni Rijeku već će ju poticati na duhovni rast. I tako će i ovaj duhovni prostor postajati sve više milijarditi subjekt procesa planetarizacije kao polilogizacije tj. mnogoglasja/višeglasja duhovne budućnosti. Slikovito rečeno, planetarni vjetrovi sve će jače puhati kroz um i pluća Rijeke i postajati duhovna "bura" koja će razbistriti postojeći duhovni mentalitet i mijenjati ga po mjeri onog planetarnog. Na nama je da to samo navijestimo i djelujemo u duhu planetarnog bivstvovanja, vezani ljubavlju i nadom uz ovaj grad.
Rijeka, 2005. dr. sc. Jadran Zalokar
Zadnja izmjena na stranici 26. studeni 2005 23:33:32
Karolina Riječka 2004 - 2005 © Sva prava pridržana - DHP Rijeka broj registra 08001456