Tko je Karolina Riječka?

Rijeka kao grad, kao geografski pojam, kao insula u moru drugih gradova, zemalja, granica i htjenja. Flumen Sancti Viti, St. Veit am Phlaum, Fiume - ON, Citta di Fiume - ONA. Grad - Citta - ONA - mlada djevojka, vila prelijepa, iz neslućenih daljina a ipak blizu, zdrava naša gradska ljepotica, čista, prepuna očekivanja, lakih pokreta, suptilne igre božanskih koraka, poželjna žena, željna zaštite i ljubavi, sigurnosti, hrli u zagrljaj majke, "vraća" se majci zaštitnici, hraniteljici, majci jedinoj i voljenoj.

Fiume - ON - vladar dubina, muški lik, jak i postojan, poetičan u svojem vizualno aludiranom mitološkom porijeklu, čvrsto stoji na mjestu garantirajući pobjedu i mir. Kraj njega iz nepresušnog vrča voda teče kao simbol pokreta i budućnosti...

žena - što čvrstom voljom pokazuje put dobrodošlima i onima koji to već nisu. Savjest i kuratorica "naših interesa". Kreatorica naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. žena - djevojka - akt - opet alegorijski prikaz poželjne mlade Rijeke što nam kao ljepotica garantira estetski i svaki drugi užitak i prosperitet.

"Indeficienter" - voda nepresušna, kao vječiti simbol promjene i nečeg budućeg. Kao alegorija za grad, za postojanje... Govoreći jezikom riječkim - fjumanskim ili nekim drugim, viđena u tuđim snovima, snivana, viđena od sebe same, željna takva, sva puna ushita, mladalačke energije i poleta, Rijeka - djevojka mlada i čedna sto hrli u zagrljaj majke, ili pak ljepotica neiskusna što opsjednuta ne zna kuda bi, kako i s kim bi.

U tim povijesnim izmaglicama ipak najviše prikazivana bila je kao žena, djevojka, što u vilinskoj igri stremi ka budućnosti... (1*)

* * *

Poraz Napoleona u Rusiji 1812 godine, imao je za posljedicu novi savez europskih vladara protiv Napoleona i novo ratovanje. Tek što je stigla vijest o tom savezu u Rijeku, grad je bio napadnut jer se još nalazio u rukama Francuza. Jedna britanska ratna eskadra približila se Rijeci 3. srpnja 1813. godine. Nakon bombardiranja grada, što ga je prethodno napustila slaba posada, iskrcalo se kojih 600 vojnika. Iz državnih skladišta odneseno je sve što je vrijedilo, a brodovi pred gradom bili su opljačkani i spaljeni. Odnošenje zaliha nastavljeno je i 4. srpnja.

Čudom je žena riječkog trgovca Bellinicha, Carolina, izmolila u zapovjednika engleske eskadre poštedu građana i njihove imovine. Nedugo potom (26. kolovoza), još prije odlučnog poraza Napoleona kod Leipziga, austrijska je vojska zauzela Rijeku. Na čelu krajiških jedinica general Neugent nastavio je prema Trstu, slijedeći francusko začelje.

U ponovo osvojenim pokrajinama, nakon privremene vojno civilne uprave, pri kraju rujna 1814.g. uvodi se civilna uprava s okružnim kapetanijama. (2*)

Bellinich, Carolina

Riječka građanka, potječe iz obitelji Cragnez, rođena oko 1790.godine, a posljednji podaci o njoj zabilježeni su 1829. godine. Bila je udana za Andrea Bellinicha, kapetana gradske garde, s kojim je imala četvero djece. Proslavila se 1813. godine, a o njezinom činu govori pismo iz 1816. godine koje riječki magistrat upućuje carskom kapetanu.

U pismu se kaže da je Carolina Bellinich domišljatošću i hrabrošću spriječila bombardiranje Rijeke od strane engleske flote koju je vodio admiral Host, te se stoga traži od cara priznanje za taj pothvat. Priznanje dobiva 1829. samo od kapetanskog vijeća Rijeke, a njezin je suprug još za života primljen među riječke patricije zbog zasluga u sprječavanju sukoba britanske vojske i riječkih građana. Andrea Bellinich je 1820. godine jedan od dioničara Rafinerije šećera. (3*)

Inspiracija nam je bila Carolina, međutim, naša Karolina Riječka je kreativna i moderna mlada žena, ovdašnja djevojka i djevojčica. Karolina je neovisna, slobodna u promjenama, ona se razvija i raste. Junakinja je naših dana i našeg vremena. Vidimo je kao osobu vrijednu obožavanja poput junaka, u najpovoljnijim aspektima. Karolina je naša muza, nadahnuće i inspiracija, a možete je svakodnevno vidjeti na riječkom korzu, u kafiću, u disku ili na plaži; u sveučilišnoj knjižnici, na fakultetu, srednjoj školi, u sportskoj dvorani ili po brdima grobničkih Alpa. Pod maskom u koloni Riječkog Karnevala, razigrana, raspjevana djevojčica, naša Karolina Riječka. Karolina je nadarena za prijateljstvo i ljubav, ona nas očarava i progoni, nadahnjuje romantičnim strastima.

Karolina Riječka budi talente u drugima, ali pritom zadržava prostor i za samu sebe. Romantična, ona postaje dijelom razvoja moderne misli trećeg milenija. U držanju i radu, ona je daleko ispred svoga vremena. Vjerna svojoj otvorenoj prirodi, svojoj strasti prema životu i poslu, ona pokazuje i zamjetnu upornost u zadržavanju svog identiteta.

Korištena literatura:

(1*) Sveti Vid / Zbornik - V / Rijeka, 2000., Theodor de Canziani Jakšić / Alegorijski prikaz Rijeke u XIX i XX stoljeću, str.85.

(2*) Povijest Rijeke / Skupština općine Rijeka i Izdavački centar Rijeka. / Rijeka, 1988. / str.171. /

(3*) Portreti iz fundusa muzeja / Rijeka, 1999. / G. Kobler 1898., str.32. / kat. br. 21. /

Autor: Borivoj Bukva