Inicijativna grupa za projekt "EKOLOŠKO SELO" traži manje nenaseljeno mjesto ili napušteno selo. Područje unutrašnjost ISTRE. Unutar mjesta mogu biti i ruševine (nekadašnje obiteljske kuće) koje bi se s vremenom uredile za stanovanje.

Od važnosti je da oko objekata ima obradive zemlje. Površina koja se traži, trebala bi biti oko 10 hektara. Ako već postojeća destinaćija ima u blizini nešto od infrastrukture riješeno (voda, struja, prilaz) tim bolje, no nije uvjet da mora imati i sve. Što se tiče cijene i dogovora, može se kontaktirati sljedeće navedene osobe:

1. IVICA PAĐEN ivica.padjen@inet.hr   Tel: 091 539 0733

2. IVAN PREKOP auracom@net.hr   Tel: 01 652 2458

3. BORIVOJ BUKVA borivojbukva@yahoo.com   Tel: 091 558 4823

4. PREDRAG SIKIMIĆ predrag.sikimic@inet.hr   Tel: 098 464 786

5. MOJCA VILAR mojca.volar@gmail.com  Tel: +386 41 274 297 (Slovenija)

T E O Z O F S K I  D O M

Dosjetljivi graditelji grade kuću od topline, utemeljuju je na ognjištu. Kuća je simbol obitelji, kućne zajednice tako i prvih kršćana). Sazidati kuću ne znaci samo izgraditi joj zidove. To znači zasnovati ognjište, roditi potomstvo  to je djelo mudrosti i napora. kuća, dom, simbol je djetinjstva.

Onaj tko je imao djetinjstvo, nikada neće biti beskućnik. (Beskućnik u svemu i uz svakoga traži svoje djetinjstvo.) Isto tako, gostoljubivost je svojstvo čovjeka koji ima dom u svojoj duši. kuća je slika svemira. Prema G.Bachelardu kuća je simbol unutrašnjeg bića. Čovjeku je tvarna kuća samo boravište, dok mu je jedino duhovna kuća prebivalište. To zbog toga sto je čovjek na zemlji putnik, a na nebu, u Duhu ukućanin.

Biblija kaže da je čovjek stan glineni (Job 4,19) oživljen dahom Božjim i da su kršćani ukućani Božji (Ef 2,19). " U Kristu Isusu sva je građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu." (Ef 2,2122). Svatko postaje Božje prebivalište kad se sjedini s bracom u Gospodinu po Duhu. U Božju kuću ulaze ponizni, ona je pripravljena siromašnima (Iz 66,2) Valja nam biti u kuci Oca našega (Lk 2,49) da bi kraljevstvo njegovo bilo u nama (medu nama) (Lk 17,21). Isus se nastanio medu nama (Iv 1,14), ali medu nama nema gdje nasloniti glavu (Lk 9,58).

U knjizi Poetika prostora G.Bachelard piše: "Tražiti od djeteta da nacrta kuću znači tražiti od njega da otkrije najdublji san u kome želi sakriti svoju sreću; ako je sretno, ono će znati pronaći zatvorenu i zaštićenu kuću, čvrstu i duboko ukorijenjenu... Na nekim crtežima je očito...'da je unutra toplo, da ima jake vatre, tako jake vatre da se vidi kako izlazi kroz dimnjak'... Kad je kuća sretna, dim se tiho igra nad njezinim krovom."

Stjepan Lisce u knjizi Znakovi prisutnosti piše: "Imati dom! Biti negdje svoj sa svojima! Dom je biće u kojem opeka spremno prianja uz opeku, u kojem je i bol brižna i iscjeljujuća. Dom je biće u kojem disanje podržava disanje, u kojem se glas ne sukobljuje s drugim glasovima kao sa svojim odjecima, nego rađa prisnost. Dom je biće s krovištem od svjetlosti i s korijenjem od dodira. Tko ima dom, ne treba mu drugih putokaza. Svi putovi poruke su njegova doma i one idu pred njim i krče mu put. I ondje gdje umor ga svlada, kao na neki tajanstveni znak niknut će odmoriste koje će mu okrijepiti tijelo i obnoviti duh.

Imati dom! Dom je biće čiji zidovi nisu granice nego krila izlivena od vječnosti. Kao sto vedro bačeno u bunar iznosi bistru vodu punu mira, tako se i čovjek rađa iz svojega doma: čovjek koji je odan svojem domu i kojem je dom odan, vedro je za zvijezde, za sunca, za krijesnice, za svu djecu svjetlosti. Čovjeka koji je sjedinjen sa svojim domom prepoznat ćeš po tome sto je zvijezdama usidren u život. I zato neka je mir tvojoj dusi jer dom ti je blizak kao disanje."

Teozofski tekst "Teozofski dom", nepoznatog porijekla: "Jedna druga divna stvar je Majstorovo naglašavanje potrebe jednog Teozofskog Doma. "Ako se odlučite, vi možete svoj dom učiniti jednim od najvažnijih centara spiritualistickog utjecaja u čitavom svijetu." Naravno, dom gdja. Arundale upravo je tada pružio gostoprimstvo gdji. H.P.B. lično, ali je u manjoj mjeri to je istina i za svakog člana, koji je ozbiljan svjestan Teozof. Prečesto mi mislimo o našem radu u Lozi ili inozemstvu, a da se ne sjetimo mjesta gdje bismo mi bili, odnosno mogli biti jedan kanal za Majstorov mir i svjetlo. Do tog centra mnogo izmoreno srce i umoran duh mogu naći svoj put, privučeni magnetizmom potrebe i u tim centrima su veze pravog bratstva između dlanova Loze uspostavljene i zapečaćene. Ja ne vjerujem u prisiljeno bratstvo, umjetno povezivanje izvršeno za jedan moment na vanjskim sakupljalistima, a onda opet rado i pripravno zaboravljeno.

Tek u našim domovima učimo mi jedan od drugoga poznavati u prirodnoj intimnosti dvojice ili trojice, u jednoj atmosferi komfora i relaksacije. Možda je Majstor mislio nešto takvog kad je on rekao: "Vi ćete učiniti dobro, ako dajete podsticaj za vaših drugova članova Loze kao i drugih interesenata i ako održavate sastanke srodnijih zbog studija i podučavanja. Uputite i druge u drugim kvartalima, da čine to isto." Ja bih željela vidjeti jedan veliki DOM za čitavo Društvo. Nema snage tako velike i zbiljske, kao ona koja prebiva u rukama materinstva i istinskog zenstva.

Uz rizik da me smatrate sentimentalnom, citirati ću mali odlučan stih: "Izgradite malu, ali udobnu kučicu i ogradite je naokolo sa smirenoscu i srećom, da vas zaštiti od nevolje. Svi zidovi neka budu zahvalnost, a svi trijemovi grede, neka budu molitva. Vjera i povjerenje neka je sačuvaju od rđe, koja na nju neprestano vreba i nadire. Nada neka bude krov koji će vas zaštititi od svake oluje, zloće zla. I vlastita svjetlost Ljubavi neka gori sjajno u vašem srcu da vas grije kroz sve vaše dane."

Čovjek je hodočasnik u svoje srce.

Preda mnom su svi pognuti u strahu.  reče kruna. Preda mnom se pognu samo oni čija su srca uzvišena  reče prosjakov šešir. Odlučiti se na taj iskorak i započeti izgradnju Teozofskog Doma, predstavlja značajnu odluku i riješenost da se ideja stara dvadesetak godina konačno i realizira. Taj iskorak, taj prijelaz preko praga, otvoriti i proći kroz vrata su simbol poziva i prijelaza. Ona označuju pristup objavljenju. Slijedom toga vrata su simbol odobravanja i samo odobravanja. "Moja vrata i moje srce bit će otvoreni svakome, bas svakome."  Dom Helder Camara.

U duhovnom smislu, samo oganj može prepoznati oganj, samo ga oganj može probuditi! Istinskom ognju moguće je zapaliti i pepeo. Ideju Teozofskog Doma moguće je realizirati jedino rijesenoscu svakog člana, velike većine Teozofa sada prisutnih. Pri tom ne smijemo se povoditi iluzijom/mayom, da će to netko drugi učiniti umjesto nas. Ispravnim i jedino mogućim putem, realnim sagledavanjem te problematike, Istinom, Dobrotom i Ljepotom u Ljubavi treba se ući u realizaciju te ideje, korak po korak, unutar naših materijalnih i voljnih mogućnosti svakog člana po na osob.

Ako naši uvaženi prethodnici nisu uspjeli realizirati tu ideju kada su mogućnosti bile kud i kamo prihvatljivije, nas iskorak je tim tezi i značajniji. Kupiti i zaživjeti livadu poput naše Jase, je jedino moguće i realno u ovom trenutku. Prileći na livadu, razapeti šator, zapaliti vatru, prirediti objed i napiti se svježe vode u prisutnosti stotinjak duša, zaželjeti dobrodošlicu novom članu i primiti ga u Društvo.

Vječno iznova voljeti i željeti, kad duša plamsajem vatre zaiskri i sentiment se pojavi:"U svjetlosti/najunutarnjijeg ja /prebivam sada."  Tu, na našoj livadi Jasa ili livadi budućeg Teozofskog Doma, do njene realizacije neka nas povedu moji haikui:
 

"Ratnik na putu./U opasnosti uvijek/sam na stazi znanja.", "Sin sam vjetra/otegnut u vremenu./Pridruži mi se!", "Prsti na karti/i put u nepoznato./Zeleno jutro."

"Plavo nebo/uvijek se smijesi dok/oblaci putuju." "Na tvrdi kamen/naslonih glavu, tijelo/prihvati trava." "Ogrnut vjetrom/na mirisnoj livadi/ja ležim."

"Osim doma/drugog putokaza/meni ne treba.", "Hladan zrak i/odškrinuta vrata./Macka na pragu.", "Klize niz staklo/kapi ledene kiše./Toplo u sobi.", "Hladna zimska noć./Mjesec nad krovovima/okupan bjelinom.", "Toplina doma./Iz dimnjaka iskri u/zimskoj noći.", "Vrtlog i dim/nad njezinim krovom./Sretna kuća."

U Rijeci, 11.10.2004. Borivoj Bukva